Prvi uslov je biti rođen sa takvim darom. Naravno, taj poriv da se nešto stvara iskazuje se vremenom.
Biti autor u muzici podrazumeva dobro poznavanje muzičkog žanra kojim se bavite, a to znači znati istoriju žanra i lično svirati i analizirati literaturu.
Muzičko obrazovanje je takođe važan faktor u formiranju stava i kvaliteta muzike koju autor stvara.
Autor mora da ima kritički stav prema muzici koju stvara i neku vrstu autocenzure: jedna muzička misao se može izraziti na više načina.
Autor mora da bude odgovoran prema publici kojoj je njegovo delo upućeno. To se posebno odnosi na muziku za decu: pored muzike prilagođene uzrastu dece, tu je i didaktički i vaspitni pristup poruke koja se kroz tekst šalje deci.
Može da se komponuje na gotov tekst ili da se stvara najpre melodija pa da se na nju dodaje tekst i da se uklapa.
Postoje kompozitori koji pišu različite žanrove i sarađuju sa pesnicima, odnosno tekstopiscima.
Kantautori stvaraju i muziku i tekst i sami izvode svoju muziku. Oni su oslobođeni razmišljanja oko izvođača što je, takođe jedan važan činilac u oblikovanju i prezentaciji dela.
Kompozitori najčešće komponuju uz klavir ili uz gitaru. Može jasno da se uoči razlika kroz harmonske sklopove, rifove, kako se vodi melodija – što je uslovljeno načinom sviranja instrumenta itd.
Kompozitori ozbiljne muzike imaju, kroz muzičke oblike kojih se drže, širinu izraza i, što je važno naglasiti, sami pišu orkestraciju. Kod njih su harmonije mnogo složenije, dok se kompozitori popularne muzike drže čvrste male forme uglavnom: strofa – refren i u ograničenom harmonskom krugu u okviru dijatonike sa retkim proširenjima.
Kompozitori popularne muzike sarađuju sa aranžerima i tekstopiscima, mada vrlo često sve to i sami rade. Naravno, tu su i izvođači, prvenstveno mislim na pevače, što ceo proces stvaranja i realizovanja čini dosta kompleksnim.