Sokoj - Organizacija muzičkih autora Srbije

SOKOJ

sokojAsset 2

SOKOJ ISTORIJAT SOKOJA

Počeci zaštite autorskih prava na teritorijama koje su nekada činile deo austrougarske imperije (Slovenija, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Međumurje i Vojvodina) datiraju od druge polovine 19. veka.

1884

Usvojen je mađarski Zakon o autorskom pravu.

1895

Stupio je na snagu austrijski Zakon o autorskom pravu. U to vreme Srbija nije imala takav zakon. Tokom 20. veka razvoj zaštite autorskih prava na ovim prostorima bio je direktno uslovljen čestim političkim previranjima i promenama u zakonodavstvu.

1929

U skladu sa Bernskom konvencijom, a po uzoru na odgovarajuće propise nemačkog, austrijskog i švajcarskog zakonodavstva, donet je jugoslovenski Zakon o autorskom pravu.

1930

Jugoslavija je postala potpisnica Bernske konvencije.

1937

Osnovano je Udruženje jugoslovenskih muzičkih autora (UJMA), koje je imalo tri poslovnice: u Beogradu, Zagrebu i u Ljubljani. Udruženje je zastupalo brojne autore. Pored domaćih, pod njegovim okriljem zaštitu su imali i inostrani autori okupljeni u tadašnjim udruženjima u evropskim zemljama – KODA (Danska), TEOSTO (Finska), BUMA (Holandija), ZAIKS (Poljska), STIMA (Švedska)…

1946

Nakon Drugog svetskog rata, u novoosnovanoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, donet je novi Zakon o autorskom pravu. Uredbom Vlade FNRJ, osnovan je Zavod za autorskopravno posredništvo, kao državna ustanova čija je delatnost obuhvatala zaštitu svih vrsta autorskih prava. Zavod je imao centralu u Beogradu i poslovnice u sedištima republika FNRJ. Poslovnice su obavljale ubiranje autorske naknade od korisnika, dok je centrala raspoređivala prikupljene naknade autorima i drugim nosiocima autorskih prava.

1950

Zavod za autorskopravno posredništvo ukinut je Uredbom o prenosu poslova autorskopravnog zastupanja i posredovanja na saveze i udruženja autora. Navedena uredba doneta je u periodu prelaska sa državnog administrativnog upravljanja na društveno upravljanje u privrednim, a kasnije i u uslužnim delatnostima. Poslovi zaštite povereni su autorima.
U periodu nepostojanja pravnog kontinuiteta i nedostatka sudske prakse u oblasti zaštite autorskih prava, kao i izvesnih neslaganja između odredbi Bernske konvencije i jugoslovenskog zakona, osnovan je Savez kompozitora Jugoslavije (SAKOJ).

12. i 13. februar 1950 – Na prvom Kongresu SAKOJ-a, održanog u Beogradu, za predsednika izabran je Stevan Hristić a za generalnog sekretara dr Oskar Danon. Među brojnim postavljenim ciljevima, SAKOJ je trebalo da napravi analizu muzičkog života u zemlji, sastavi program promovisanja muzike jugoslovenskih autora, u zemlji i inostranstvu, i da uspostavi odnose sa inostranim društvima za zaštitu autorskih prava.

1952

Zavod za autorskopravnu zaštitu, koji su osnovali Savez kompozitora Jugoslavije i republička udruženja kompozitora, krajem godine menja naziv u Zavod za zaštitu autorskih prava. U početku, novi Zavod se bavio samo zaštitom muzičkih autorskih prava, a kasnije su mu i drugi savezi i udruženja autora poverili zaštitu književnih, dramskih i likovnih prava.

1954

Krajem godine ukinut je jedinstveni Zavod za zaštitu autorskih prava, a Savez kompozitora Jugoslavije osnovao je poseban Zavod za zaštitu autorskih malih prava (ZAMP), dok su drugi savezi autora osnovali Jugoslovensku autorsku agenciju (JAA).

1956

SAKOJ postaje član Međunarodne konfederacije društava autora i kompozitora (CISAC), sa sedištem u Parizu. I danas, kao i tokom proteklih decenija, Sokoj ima zapaženu ulogu u aktivnostima ove međunarodne asocijacije.

1957

Usvojen je novi Zakon o autorskom pravu kako bi se poboljšao položaj autora i nacionalno zakonodavstvo uskladilo sa međunarodnim obavezama jugoslovenske države.

1959

SAKOJ postaje član Međunarodnog biroa društava za zaštitu prava snimanja putem sredstava mehaničke reprodukcije (BIEM), čije sedište je u Parizu.

1960

SAKOJ je postao član Međunarodnog muzičkog saveta (IMC-UNESCO) i Međunarodnog društva za savremenu muziku (ISCM).

Tokom proteklih decenija, predstavnici SAKOJ-a redovno su prisustvovali sastancima CISAC-a i BIEM-a i bili su domaćini nekoliko sastanaka radnih tela ove dve organizacije i drugih međunarodnih organizacija angažovanih na promovisanju zaštite autorskih prava.

1965

Sprovode se organizacione promene: Savez kompozitora Jugoslavije preuzima poslove raspodele i isplate autorskih naknada od javnog izvođenja muzičkih dela i poslove ostvarivanja mehaničke reprodukcije. Osniva se Odeljenje za zaštitu autorskih prava (OZAP).
Iste godine SAKOJ, Savez kompozitora Jugoslavije prerasta u SOKOJ – Savez organizacija kompozitora Jugoslavije.

1968

Predstavnici SOKOJ-a angažovani su u predlaganju amandmana na Zakon o autorskom pravu koji je, iste godine, i usvojen.

1971

OZAP menja naziv u ZAMP – Zavod za zaštitu autorskih muzičkih prava. Novi ZAMP, kao samostalna samoupravna organizacija sastavljena je od republičkih poslovnica. SOKOJ, osnivač novog ZAMP-a, poverio je ovoj organizaciji ubiranje autorske naknade, dok su poslovi raspodele i isplate autorskih naknada ostali njegova obaveza.

1974

SOKOJ je pretrpeo strukturalne promene kao posledica ustavnih promena. SOKOJ je funkcionisao kao koordinator svih udruženja kompozitora Jugoslavije, po delegatskom sistemu. Kako bi održao korak u tehnološkom razvoju u oblasti ubiranja, raspodele i isplate autorskih honorara, SOKOJ je blisko sarađivao sa inostranim autorskim društvima SUISA, AKM, GEMA i imao njihovu potpunu profesionalnu pomoć.

Stručnjaci iz SUISA-e pomagali su SOKOJ-u prilikom prelaska na kompjutersku obradu podataka sve dok SOKOJ nije postao sposoban da sam upravlja sopstvenom kompjuterizovanom bazom podataka domaćih i inostranih autora i njihovih dela. U godinama ekonomskog razvoja Jugoslavije, SOKOJ je imao bogatu aktivnost kako u stimulisanju muzičkog stvaralaštva i muzičkog života u našoj zemlji tako i u edukaciji korisnika muzike o njihovim obavezama prema muzičkim autorima.

90-te godine 20. veka – Tragični događaji devedesetih godina i raspad Jugoslavije dovele su do nastanka novih nezavisnih država. Kao posledica toga zaštita prava autora sa teritorije bivših jugoslovenskih republika preneta je na novonastala društva za zaštitu autorskih prava.

1998

Iako su navedeni događaji uticali na smanjenje obima aktivnosti SOKOJ-a, njegova pravna služba dala je značajan doprinos izradi Zakona o zaštiti autorskog i srodnih prava, koji je usvojen maja 1998.
Ovim zakonom precizno je definisan status SOKOJ-a, kao organizacije za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava. SOKOJ dobija status poslovnog udruženja, neprofitne organizacije.

2000

U godinama koje su usledile SOKOJ je uspeo da prevaziđe posledice decenijskog teškog poslovnog perioda i da uspostavi redovno obavljanje svoje delatnosti.

2004

Nove zakonske promene sadrže izvesne izmene u odnosu na prethodna zakonska rešenja. U oblasti autorskog prava zakonodavne tendencije usaglašene su sa evropskim zakonodavstvom, kao i sa zakonima drugih razvijenijih zemalja sveta. Najznačajniju novinu predstavljaju drastične sankcije za neovlašćeno korišćenje autorskog dela, za koje je u Krivičnom zakonu Republike Srbije predviđena krivična odgovornost.

Decembar, 2005

SOKOJ je odlikovan Ordenom Vuka Karadžića trećeg stepena za izuzetne zasluge u uspostavljanju i razvijanju sistema autorsko-pravne zaštite na muzičkim delima svih žanrova, kao i zasluge u promociji kulturnih vrednosti.

2006

Akronim SOKOJ- Savez organizacija kompozitora Jugoslavije prerasta u naziv Sokoj - Organizacija muzičkih autora Srbije

2009

Zakon o autorskom i srodnim pravima usklađuje se sa regulativom Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije. Uvedeno je obavezno kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava, za određene oblike korišćenja autorskog dela, kao pokušaj da se domaće tržište sa velikom stopom piraterije usmeri ka stvaranju institucija. Značajna novina ovog zakona jesu pregovori o predlogu tarife organizacije i reprezentativnih udruženja korisnika i ustanovljenje Komisije za autorsko i srodna prava, čije članove, istaknute stručnjake iz ove oblasti, imenuje Vlada Republike Srbije.

2011

Izmene Zakona o autorskom i srodnim pravima odnose se na odredbe koje regulišu ograničenja autorskog prava. Detaljno je regulisano ograničenje autorskog prava, u slučaju korišćenja dela u nastavne svrhe i naučnog istraživanja, zatim pitanje zaštite baze podataka, kao i oblast tehnoloških mera zaštite optičkih diskova od nedozvoljenog kopiranja.

2012

Izmenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima uvedena je jedinstvena naplata za autorsko i srodna prava, kategorija korisnika (zanatlije) oslobođena je obaveze plaćanja autorske naknade, određeno je da se maksimalna tarifa stavlja u odnos sa minimalnom zaradom u Republici Srbiji. Formiranje Saveta za kontrolu naplate i raspodele naknade za javno saopštavanje postaje zakonska obaveza a Zavod za intelektualnu svojinu Republike Srbije preuzima nadležnost Komisije za autorsko i srodna prava.

2016

Izmenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima prema odluci Ustavnog suda izbrisane su odredbe Zakona kojima je određeno da se najviši iznos naknade stavlja u odnos sa minimalnom zaradom u Republici Srbiji i da korisnike kategoriše reprezentativno udruženje korisnika za teritoriju Republike Srbije. Ostala je na snazi odredba da su zanatske radnje oslobođene plaćanja autorske naknade s tim što je definisano šta se podrazumeva pod zanatskom radnjom u smislu zakona. (Ustavni sud je 4.2.2016. godine doneo odluku da odredba člana 6 Zakona o izmenama kojim je novododat član 171a. stav 1, 2. i 5. i Kategorizacija korisnika koji vrše javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacija i fonograma („Sl. glasnik RS, br. 3/13“) nisu u skladu sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima.)

2019

Izmenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima ukinuta je objedinjena naplata naknada za javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacija i fonograma, određeno je da zaštita kooautorskih imovinskih prava na muzičkim delima sa rečima traje 70 godina od smrti poslednjeg koautora i precizirane su odredbe o određivanju tarife, raspodeli i troškovima ostvarivanja prava raspodele, sadržini izveštaja ovlašćenog revizora, uslovima za izdavanje i razlozima za oduzimanje dozvole za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava.