Sokoj - Organizacija muzičkih autora Srbije

SOKOJ

AUTORSTVO U MUZIČKOM STVARALAŠTVU

Od predsednika Saveta autora Sokoja Radeta Radivojevića, kompozitora, aranžera, producenta i muzičara dobili smo tekst koji može biti dragocen, nekom od autora podsetnik, nekom uputstvo, a reč je o odgovorima na često postavljana pitanja i dileme.

Šta znači biti autor muzičkog dela?

Prvi uslov je biti rođen sa takvim darom. Naravno, taj poriv da se nešto stvara iskazuje se vremenom.

Biti autor u muzici podrazumeva dobro poznavanje muzičkog žanra kojim se bavite, a to znači znati istoriju žanra i lično svirati i analizirati literaturu.

Muzičko obrazovanje je takođe važan faktor u formiranju stava i kvaliteta muzike koju autor stvara.

Autor mora da ima kritički stav prema muzici koju stvara i neku vrstu autocenzure: jedna muzička misao se može izraziti na više načina.

Autor mora da bude odgovoran prema publici kojoj je njegovo delo upućeno. To se posebno odnosi na muziku za decu: pored muzike prilagođene uzrastu dece, tu je i didaktički i vaspitni pristup poruke koja se kroz tekst šalje deci.

Može da se komponuje na gotov tekst ili da se stvara najpre melodija pa da se na nju dodaje tekst i da se uklapa.

Postoje kompozitori koji pišu različite žanrove i sarađuju sa pesnicima, odnosno tekstopiscima.

Kantautori stvaraju i muziku i tekst i sami izvode svoju muziku. Oni su oslobođeni razmišljanja oko izvođača što je, takođe jedan važan činilac u oblikovanju i prezentaciji dela.

Kompozitori najčešće komponuju uz klavir ili uz gitaru. Može jasno da se uoči razlika kroz harmonske sklopove, rifove, kako se vodi melodija – što je uslovljeno načinom sviranja instrumenta itd.

Kompozitori ozbiljne muzike imaju, kroz muzičke oblike kojih se drže, širinu izraza i, što je važno naglasiti, sami pišu orkestraciju. Kod njih su harmonije mnogo složenije, dok se kompozitori popularne muzike drže čvrste male forme uglavnom: strofa – refren i u ograničenom harmonskom krugu u okviru dijatonike sa retkim proširenjima.

Kompozitori popularne muzike sarađuju sa aranžerima i tekstopiscima, mada vrlo često sve to i sami rade. Naravno, tu su i izvođači, prvenstveno mislim na pevače, što ceo proces stvaranja i realizovanja čini dosta kompleksnim.

Uloga aranžera i muzičkog producenta

Pored kompozitora, u procesu stvaranja pesme i njenog puta do krajnjeg korisnika – slušaoca, učestvuju i aranžer i muzički producent. Vrlo često je to ista ličnost oličena u muzičkom profesionalcu koji dobro poznaje žanr, muzički je obrazovan, vlada materijom, poznaje mogućnosti i izražajnost instrumenata i praktično melodiju koju je dobio od kompozitora oblači u adekvatno odelo.

Muzički producent u studiju vodi snimanje.

Kada je pevač u pitanju, mora da bude i pedagog i psiholog, da vodi pevača do odgovarajuće interpretacije i odgovara za kvalitet snimka.

On zajedno sa ton-majstorom u studiju radi mix kompozicije. Kako? O tome drugi put, kada se budemo bavili poslovima ton-majstora u studiju i muzičkog producenta kao i zakonitostima stvaranja zvučne slike jedne kompozicije.

Nosilac autorstva je kompozitor. Koautori su aranžer i tekstopisac. Standardna podela autorstva je 50% kompozitor, 25% aranžer i 25% tekstopisac. To može biti i drugačije, u zavisnosti od toga kako se koautori dogovore i to naznače prilikom prijave dela autorskoj agenciji, u našem slučaju Sokoju.

Šta je beat i kako ga tretirati u stvaranju muzike?

Beat je engleska reč, prevedena na srpski jezik u muzičkoj terminologiji, trebalo bi da se odnosi na ritmički impuls – tempo. Određivanje beata u kompoziciji, ukoliko je to potrebno, u procesu snimanja i finalnog uobličavanja jeste važan detalj, ali nije samo po sebi autorstvo.

Pojam autora se odnosi na autora muzike, autora aranžmana, autora teksta ali ne i na tvorca beata, što je čisto tehnički doprinos u stvaranju jednog autorskog dela.

Čini se da lica sa tehničkim znanjima i veštinama, bez kojih se teško pravi savremena muzika, u pokušaju da se proglase autorima, hoće da budu ono što nikako nisu. Njihov doprinos je zanatski i nije originalan u kreativnom smislu.

Kompozitori umetničke elektronske muzike komponuju svoje zvukove, i samim tim su i autori (Hofman, Osnovi elektronske muzike).

Što se komercijalne muzike tiče, autori beatova su upravo to, i tako se i potpisuju – niti su kompozitori niti aranžeri. U slučaju da se pozajmljuju (sempluju) komadići nekih numera i dalje se obrađuju, mora se imati dozvola autora, i samim tim se reguliše i deo zarade koji ide originalnim autorima (tako to funkcioniše u svetu).

U svetu se potpisuje vlasnik beata i adekvatno se plaća, što kod nas još uvek nije regulisano.

Razlika autorstva u digitalnoj i analognoj epohi

Autorstva u digitalnoj i ranije analognoj epohi se ne razlikuju.

Digitalna tehnologija je samo sredstvo za bržu, efikasniju i samim tim kreativniju obradu i beleženje zvuka.

Zabluda je da postoje autori koje digitalna tehnologija čini boljim. Autor je autor, samo su sredstva (alat) kojim se radi drugačiji.

sokojAsset 2

AUTORSTVO U MUZIČKOM STVARALAŠTVU

AUTORSTVO U MUZIČKOM STVARALAŠTVU

Old vinyl records and CD with audio cassette tape create shape a robot and Ear Headphones on blue background